1 Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju
2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:
3 "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"
4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu:
5 "Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.
6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
7 Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'
8 Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.'
9 A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.'
10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo."
11 "I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.
12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.
13 On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;
14 on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"
15 "I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku.
16 Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'
17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"
18 Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"
19 Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima.
20 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.
21 Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
22 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.
23 Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.
24 Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
25 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.
26 Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
27 U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.
29 Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji.
30 To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.