1 Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. (39:2) Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
2 (39:3) Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
3 (39:4) U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
4 (39:5) "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
5 (39:6) Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
6 (39:7) Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
7 (39:8) A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
8 (39:9) Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
9 (39:10) Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
10 (39:11) Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
11 (39:12) Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
12 (39:13) Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
13 (39:14) Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!