1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
3 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
4 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
6 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
8 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
11 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
12 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
13 Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
15 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
16 Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
18 Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
19 Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
21 Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
22 Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
23 Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.