1 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
2 Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
4 "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
6 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
7 Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
8 Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
10 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
12 Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
13 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
15 Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
16 Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
17 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
19 Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
20 Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
21 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
22 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
23 oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
24 Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
25 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
26 Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
28 Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
29 kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
30 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
31 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
32 Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
33 Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
34 Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
35 Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
36 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."